Ovogodišnja ekipa đakovačkog A2 ligaša u prvenstvo je krenula sa nekolicinom novih/starih igrača. S obzirom na tijek natjecanja i postignute rezultate, ovako posložena ekipa ima dobar potencijal no dojam je da do sad nije uspjela to i pokazati u svim utakmicama. Kostur ekipe okupljene prije više od godinu dana uz Krešimira Kruljca i braću Češkić činili su Tomislav Radoš i Antun Hrkač, dvojica domaćih igrača koji su prošli ozbiljniju igraču selekciju te odigrali nekoliko sezona u višem rangu natjecanja. Nažalost, uslijed povreda i liječenja morali su na prinudni odmor te vjerujemo da je povratak u matični klub i igranje u slavonskoj A2 ligi zasigurno značajno pomoglo u njihovoj igračkoj rehabilitaciji.
Obojica su imali velikih trenutaka i sjajno odigranih utakmica. Iako je u posljednjih godinu i pol dana Tomislav igračku epizodu odradio u Slovačkoj a Antun ostao u Đakovu, igranje u A2 ligi bez sumnje omogućilo im je da košarkašku karijeru odnedavno pokušaju nastaviti u Njemačkoj, igrajući u Hannoveru odnosno Dusseldorfu u tamošnjim regionalnim ligašima.
Možda je ovaj đakovački primjer i dokaz da naša, slavonska A2 liga, ipak nije inferiorna kvalitetom koliko ponekad sami o njoj sudimo? Iako je već dugi niz godina ovdašnja drugoligaška košarka „lokalizirana“ na slavonsku regiju stariji poznavatelji sigurno će se sjećati da je 90-tih godina A2 rang natjecanja u kojoj su se takmičili slavonski klubovi dosezao sve do Varaždina i Čakovca, godine ili dvije i do Zagreba. Pa su tako organizirana drugoligaška natjecanja protiv klubova iz sjevernog i centralnog dijela Hrvatske za prvake imala ĐAKOVO GEROK ( 1994 ), DINAMO VINKOVCI ( 1995 ) i ORIOLIK JASINJE SLAVONSKI BROD ( 1996 ).
Vjerojatno smo u današnje vrijeme besparice i teškog funkcioniranja sportskih klubova u svakom pogledu skloni pesimističkim zaključcima i na temu kvalitete slavonske košarke. Iako bude i košarkaški loših utakmica ( kao i posvuda ), možda ipak nije sve tako crno? Ovaj mali đakovački mikro-primjer može poslužiti za drugačije razmišljanje. Koliko god da smo igrački oslabljeni odlaskom Tomislava i Antuna, u konačnici nam imponira činjenica da su obojica igrački potekla iz slavonske A2 lige! Iz slavonske A2 lige u Njemačku! Ne zvuči loše! Put je trasiran i dokazano prohodan. Na ambicioznim mladim igračima, koji sebe vide u ozbiljnijem bavljenju košarkom, ovo je dokaz da zbog košarkaškog razvoja možda nije potrebno „bježati“ iz Slavonije već se može „zasukati rukave“, kroz svog matičnog A2 ligaša dokazati i afirmirati pa čak i u inozemnim okvirima.
Uz malo optimizma i naravno puno rada, igranje košarke u Slavoniji može poslužiti kao izvrstan temelj za daljnji napredak u karijeri! Sretno momci!
